top of page

       Davno - prije 95 godina, u nedjelju 20. svibnja 1921. godine, okupilo se u tadašnjoj pučkoj školi 14 utemeljitelja, osnivača, da bi održali osnivačku skupštinu i izabrali čelništvo VATROGASNE ČETE NOVO SELO.  Uz osnivače, na osnivačkoj skupštini bilo je i više poklonika ovog humanog društva, mahom napredni mladi građani našeg sela. Oni su odmah na osnivačkoj skupštini donjeli odluku o osnivanju vatrogasne čete i izabrali rukovodstvo u koje su ušli: Ajanivić Derviš, mjesni učitelj za predsjednika čete, Mihalic Stjepan, Rajh Đuro, Ciglarić Đuro, Kapun Viktor, Culjak Mato, Vugrinec Josip, Drk Petar, Ciglarić Ivan te Piknjač Franjo. VATROGASNA ČETA NOVO SELO, odmah po osnivanju brojila je 26 aktivnih članova. U to vrijeme postojala su na ovom području 2 sela i to Novo Selo i Sveti Rok. Zajednička im je bila Crkva sv. Roka i pučka škola u Novom Selu. Ta je činjenica doprinjela tome da su već na samom početku rada Vatrogasne čete Novo Selo u nju pristupili, kao izvršni članovi, velik broj mlađih građana Novog Sela i Svetog Roka. Odmah na početku rada - prije 90 godina, vatrogasna je četa bila suočena sa čitavim nizom problema i teškoća. Volja za radom u četi, humani osjećaj i entuzijazam u pomoći bližnjem, pozitivni utjecaj već postojećih vatrogasnih društava u Varaždinu, Čakovcu, Prelogu, Murskom Središću, Nedelišću, Maloj Subotici i drugih nije bilo dovoljno i dostatno za normalan rad čete. Trebalo je osigurati osobnu i skupnu opremu i vatrogasne sprave. Vatrogasna je četa najviše prihoda prikupljala održavanjem zabava i tombola, a manjim djelom sredstva je osiguravala  ondašnja općina Čakovec. Organiziranom sabirnom akcijom svako je domaćinstvo trebalo priložiti 2 dinara, čime je 1927. godine kupljena ručna šprica na dva kotača od kovača Balog Petra iz Peklenice. Kao takva bila je nepodesna za prijevoz, pa je kovač Vasari Đura iz Čakovca na nju ugradio još dva kotača. Godine 1937. istu špricu potpuno preuređuje i osposobljava za korištenje član naše čete, kovač Levačić Stjepan iz Novog Sela i daje joj oblik u kakvom je i danas. Nabava opreme i ručne šprice diktirala je izgradnju drvene šupe veličine 4x4m na prostorima gdje se danas nalazi željeznička postaja. Te je godine četa imala prvo „vatreno krštenje˝, kod gašenja štaglja i kuće u Svetom Roku. Društveni i stručni rad unutar vatrogasne čete odvijao se preko vježbi, koje su se održavale svaku nedjelju popodne, preko javnih vježbi uz učešće ostalih vatrogasnih četa, organizacijom zabava i tombola, povremenim stručnim predavanjima te proslavom dana vatrogastva, na dan sv. Florijana. Harmonija u zajedničkoj vatrogasnoj četi  Novo Selo nije bila dugoga vijeka. Bilo je teško ujediniti u ono vrijeme ova dva sela pa makar i na ovakvom humanom poslu. Nesporazumi su doveli do toga da je s godinama opadao broj aktivnih članova iz sv. Roka. Istodobno je tinjala i bila prisutna ideja o formiranju samostalne vatrogasne čete Sveti Rok. Ovakvu inicijativu prihvatila je i Vatrogasna župa Čakovec i općina Čakovec, te je tako 1. kolovoza 1937. godine došlo do osnivanja samostalne vatrogasne čete Sveti Rok. Novoformirana vatrogasna četa Sveti Rok imala je na početku 16 utemeljitelja, 11 podupirajućih članova i 24 izvršnih članova. Teškoće su bile mnogobrojne jer samo volja i entuzijazam nisu bili dostatni. Osobnim odricanjem uspjeli su nabaviti najpotrebniju opremu i uniforme, a i dalje su zajednički nastupali na požarima i drugim intervencijama uz upotrebu ručne šprice. Vatrogasne čete Novo Selo i Sveti Rok održale su se do početka rata 1941. godine. Dolaskom mađarskog okupatora u Međimurje, rad i aktivnosti u obje čete zamiru, a suradnja s okupatorom se odbija. Okupator nije mogao ubiti nacionalni osjećaj naših vatrogasaca, tako da su naši vatrogasci ponovo uzdignute glave dočekali oslobođenje Međimurja i Hrvatske 1945. godine. Iste godine ponovo je formirano samo jedno društvo pod imenom DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO NOVO SELO ROK, pod kojim imenom i radi do današnjih dana, uspješno opravdavajući svoje postojanje i opstanak. Početak je bio težak. Ono malo vatrogasne imovine uništeno je i onesposobljeno. Prvi zadatak je bio popraviti spremište i ručnu špricu. Uz pomoć narodne vlasti, mjesne zajednice i naših građana, društvo se brzo oporavlja i počinje normalan rad vezan uz ciljeve i zadatke vatrogastva.

 

Iznosimo samo neke značajne događaje i predsjednike DVD-a u zadnjih 60 godina.

 

 

 

  • 1952. godine osnovan je prvi omladinski ženski vod od 19 članica, ponos našeg društva jer se godinama održao i bio primjer drugim DVD-ima.

  • Do 1960. predsjednik je bio Jalšovec Mirko.

  • Od 1961. do 1964. predsjednik je Rudolf  Petričec.

  • Od 1964. do 1968. predsjednik je Murk Josip.

  • 1968. godine prodano je staro drveno spremište, a u dijelu zadružnog doma uređen je prostor za vatrogasno spremište.

  • Od 1968. do 1969. predsjednik je Hren Mirko.

  • 1968. godine nabavljen je vatrogasni aparat Savica kapaciteta 400 l/min.

  • Od 1970. do 1971. Ponovo je predsjednik Murk Josip.

  • Od 1971. do 1974. predsjednik je Ovčar Stjepan.

  • Od 1974. do 1976. predsjednik je Dobošić August.

  • Od 1976. do 1979. predsjednik je Želežnjak Roko.

  • Od 1979. do 1984. predsjednik je Kolar Stjepan.

  • Od 1984. do 2005. predsjednik je Kraljić Ivan.

  • 1979. godine na svečan je način preuzeta preuređena vatrogasna cisterna kapaciteta 8000 litara.

  • 1985. godine održana je svečana proslava 60. obljetnice DVD-a, a tom prigodom je mjesna zajednica predala na korištenje adaptirani prostor vlasništva veterinarske stanice Čakovec, a naše smo spremište u zgradi zadružnog doma dali na upotrebu Pošti Čakovec za izgradnju telefonske centrale.

  • Između 1985. i 1989. izgrađeni je objekt veličine 6x4m za smještaj pokretne imovine i inventara, te je postavljeno 12 hidrantskih ormarića opremljenih nužnom vatrogasnom opremom.

  • 1996. održana 75. godišnjica ostanka i plodonosnog rada ovog DVD-a kojom prigodom je DVD dobio novu vatrogasnu zastavu.

  • 1997. Kupljen je komplet sprava za vježbanje vatrogasne mladeži, te na svečan način preuzeto polovno kombi vozilo preuređeno za vatrogasne potrebe.

  • 2000. godina   -   srušena je stara drvena šupa te na tom prostoru izgrađena garaža sa  sanitarnim čvorom za smještaj cisterne i kombi vozila

  • 2002. godina   -   kupljeno je 10 kompleta zaštitnih vatrogasnih odijela.

  • -   kupljena je pumpa mješalica za tešku pijenu s mlaznicom koja omogućava gašenje zapaljivih tekućina.

  • 2004. godina   -   kupljen je  i montiran  sustav za uzbunjivanje koji se sastoji od elektromotorne zvučne sirene te uređaja za uzbunjivanje mobitela koji aktivira sirenu i mobitele naših članova.

  • 2005. godina   -   predsjednik društva je Varga Mirko.

  •  -   obojani su  i pregledani svi hidrantski ormarići.

  •  -   adaptirano krovište starog dijela spremišta, zamijenjen crijep, letve i nova limarija.

  •  -   adaptirana je soba za sastanke, stavljen novi pod te uredski namještaj.

  • 2006. godina   -   uređena je fasada spremišta, obojena su metalna vrata, postavljen pločnik oko spremišta, postavljena dva nova hidrantska ormarića.

  • 2007. godina   -   iskop te pošudravanje prilaznog puta prema  novom spremištu.

  • 2008. godina   -   kupljeno je novo kombi vozilo marke Ford Transit te opremljeno opremom za početno gašenje požara.

  •  -   održana je javno-pokazna vježba u Novom Selu Rok.

  • 2009. godina   -   izgrađena je nadstrešnica za staru ručnu špricu.

  • 2010. godina    -   dograđen je sanitarni čvor, koji se sastoji od zasebnog muškog i ženskog dijela, te je spojen na kanalizacijski sustav.

bottom of page